Putopisna knjiga o Eritreji, čija duga antikolonijalna borba i oslanjanje na vlastite snage u obnovi i izgradnji nakon 30 godina rata predstavlja zanimljiv uvid u drugačiji svijet, koji je, čini se, ipak moguć. Ova knjiga donosi pokušaj da se putuje na drugačiji način, uči, uvažava lokalno iskustvo, i izmakne evropskoj perspektivi svijeta, koja je uglavnom kolonijalna i na mnogo načina bezizlazna. Ono što se dogodilo u Eritreji pokazatelj je da se s malo resursa i puno društvene volje može ostvariti važne rezultate u emancipaciji žena i društva uopće. Tamo živi devet etničkih grupa, svi jezici su službeni, društvena pravednost i održivost su temelj društvene izgradnje, a dvije najveće religije su kršćanstvo i islam, što nikad nije bio temelj sukoba u ovom sekularnom društvu. Smještena na obali Crvenog mora i nekoliko klimatskih područja, riječ je o području različitosti na koju su izrazito ponosni i stalno je ističu kao važan faktor zajedništva. Ako tome dodamo da su kroz stalno pošumljavanje posadili su preko 27 milijuna stabala, jasno je da govorimo o mjestu gdje su društveni prioriteti posloženi daleko drugačije...
Naravno, poput mnogih putopisa, knjiga govori i o hrani, piću, ljudima, tržnicama, svakodnevnom životu, arhitekturi, knjižarama i drugom.
izdavač: samizdat, 2026
uvez: meki
stanje: nova knjiga