Malo je koji književnik u povijesti bio toliko voljen i omrznut, cijenjen i napadan, ali i malo je koji ostavio tako silan trag u svjetskoj književnosti kao Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Njegova intrigantna životna priča, puna padova i uzleta, poroka i patnji, nerijetko mu je bila spisateljska inspiracija, a ova knjiga najbolji je dokaz tomu. Pritisnut lihvarima zbog neplaćenih kockarskih dugova, odigrao je sebi svojstvenu hazardersku partiju, ovog puta »životnog ruleta«: mladoj stenografkinji Ani Snitkini izdiktirao je tekst Kockara, štono bi se reklo »u dahu«, za manje od mjesec dana, i predao ga u zahtjev(a)nom roku, da bi par mjeseci poslije spomenutu suradnicu zaprosio i oženio!
Dostojevski se za svojih boravaka u inozemstvu često kockao i često gotovo mazohistički gubio sve što je imao uza se, pa tako i središnja tema ovog djela – kockarska strast i ovisnost – nosi jako autobiografsko obilježje. U jednom je pismu opisao glavnog protagonista (dijelom, a i djelom svoj alter ego): »On je kockar, ali nije običan kockar, on je i pjesnik, a potreba za kockom i rizikom oplemenjuje ga u vlastitim očima, premda je kockajući do krajnjega financijskog i fizičkog iscrpljenja svakodnevno prolazio svojevrsni pakao. Svi njegovi životni sokovi, snaga, žestina, smionost, sve je otišlo na rulet…«
Za očekivati je da je pisanje ovakvog prikaza kockarske psihologije u formi ispovijesti trebalo pomoći autoru da se opre ovisnosti o kocki, ali… No na stranu kocka, puno je važnije da je Dostojevski bio, a i danas je daleko (i nadaleko) poznatiji kao jedan od najvećih pisaca u povijesti svjetske književnosti, a Kockar mu je među najupečatljivijim djelima.
